Vukovarska, Split

Smrt ubija!

Izvjestaj Radio Svjesnosti:

Smrt ubija:

Pod pokroviteljstvom Bozanskog ogranka za duhovni razvoj i u suradnji sa Demonskim laboratorijem provodi se ispitivanje o ucinku smrti na organizam, jednog od prvih proizvoda ostvarenog ovom uspjesnom suradnjom.

Ipsitivanje se provodi nad 100% populacijom aktivnih organizama kroz period od kreiranja prvog organizma do potrosnje osiguranih sredstava.

Prema dosadasnjim ispitivanja ucinkovitost smrti je 100% i u 99% slucajeva nastupa odmah po primjeni.
Kod 0,1% organizama zamjecena je alergijska reakcija na punu dozu te
je postupak implementacije potrebno ponovit vise puta.
Iako je reultat jedne doze ponekad manjkav do sada nismo zaprimili ni jednu zalbu. Svaki dobrovoljac je besplatno podvrgnut sljedecoj dozi.
Konacan rezultat kod takvih korisnika je jednake vrsnosti kao i kod organizama kod kojih je postupak proveden samo jedan put.

Zahvaljujuci angazmanu mladog i ambicioznog tima Demonskog laboratorija izvedivost experimenta je testirana u 85656225 okruzja te je takodjer100%-tna.

Poradi ekoloske osvjestenosti Bozanskog ogranka experimenti su strogo nadgledani i testni organizmi su 100% bioloski razgradivi.

Moramo se pohvaliti da svake godine tim pronalazi nova kreativna rjesenja u plasiranju proizvoda na trziste i sve je cesce da se novi ogranizmi pretplacuju upravo za njih.

Unatoc ostrom otporu Milosrdne udruge za zastitu prava duse, Bozanski ogranak se i dalje bavi selekcijom. Milosrdna udruga to naziva diskriminacijom i trazi da sve duse po izvrsenom experimentu budu smjestene u vakum vjecnog uzivanja. Medjutim administrativna struktura i pravni ugovori sa demonskim laboratorijem trenutno ne dopustaju ikakve preinake.
Trenutno Milosrdna udruga radi na izgradnji optuznice koja bi se bazirala na tome da svaki korisnik koji je pristao na konzumaciju smrti ne pristaje automatski i na sudjelovanje u experimentu cime su znacajno narusena njegova prava izbora koja su zagarantirana potpisom Eve na plod jabuke.

Pise za Slobodnu Svjesnost : D.S.

U TRKU

Kada bih bar mogao odmoriti
U ljubičastom jutru bez sutona ostati

Kada bar mogao bih, večer prije lijepo sanjati
Sebe u postelji blizu vrelog daha svoje ljubavi

Eh, da mi je u srcu mir zadržati
Kada prođe da me i pozdravi

Volio bih za stolom u podne blagovati
Zalogaj po zalogaj život uživati

Programera život u toj dimenziji
bez prisustva djece u horor rubrici
gledao bih samo na televiziji

Milina... (18.09.09)

Križ gdje svaki kraj vuče na svoju stranu
Čvrsti okvir kroz čije pore vire pandže
Carstvo krtica što skriva se od oluja
Lahor koji bježi uzdasima
....
Hoćeš još koju definiciju nemira
iz 1001 hajke za izmorenim umom

Vidiš li tužan kraj, ja vidim još gore trajanje
Vidiš li nesretan pogled, ja ću ti pričati o sklopljenim očima
Netko plače? Pokazat ću ti onu što trpi,
zatim još jednu i još jednu

Ali, jesi li kada vidio jarke boje u mirisu sna
Golo tijelo što sjaji se golom dušom
Plesao na boku i slušao korake na vratu
Raspršio se u mliječnu stazu da dohvatiš krajeve poklonjena svemira.
Sklopi oči da vidiš bolje, da li ćeš ti znati čega definicija to je?

Možda svijet tone, i križevi su teški,
možda oluje bjesne i lahori bježe...
a možda si mi prekrio rukom oči
i sad mirno živim pod toplinom tvoga dlana

Izlet u život!

spektar plavetnila šara joj putanju... uzlijeće.. iz dubine mora doseže jutro... površina vode kida se, propušta oblik brzine...zvuk raspršeih kapi ostaje u prošlosti...oslobođena izvija se u prostranstvu...udar maestrala na mokroj koži, miris soli i toplinu sunca upija prvim dahom... spremna je! ... pleća poklanja suncu, oku sjenu... kreće....

....nadlijeće gradove i pustare...susreće oblake i ptice... bilježi lom duše djeteta koga načinje plač .... juri kroz sumrak, zaobilazi gugutljive ljubavnike, prelijeće 12960-ti dan uvaženog profesora filozofije što poriče vjeru..juri dalje.. sudara se sa strašnim silosom ushlapljelih tjelesa i guši od smrada trulih usta što skrušeno zazivaju spas svojih duša...ubrzava! ...
odmara se u jednoličnosti dana Pobjednika ... sustiže korak starice i ostavlja joj nježan poljubac... u igri grize komet za rep i pušta da je vodi... on pada zapaljen u zapaljenu zemlju...ona u nesvjestici, zasljepljena srećom, leži na boku pored njega...okreće se sanjivo i lijepi za krvave oči crnog ratnika,.tisuće tinjajućih kometa palo je tog dana na njegovu zemlju i mnogi kao on padali su pod njima.... sa grčom na licu odlebdjela je nezainteresirano u ugao zemlje... ledeno carstvo podarilo joj je ljepotu tišine...nađena je u ledu, smrznutih sjećanja...

.........zapis istraživača: neobična ledena pukotina jeke nalik grohotnom smijehu!

ČESTITKA DIVI JAO JA:

Budi ispraćen u zaborav
Mali iscjetku gnoja u rani prosječnosti

Budi kazna za one sto liče na mene
Veličanstvo nerealizirane biti

Budi pojam nelagodi
Kad zbog olakšanja nekome kraj sanjamo

Budi mučenik u polju maslačka
Izdajico svega svetog

Za veliku operu patničkog stenjanja
Nesanjanom uspjehu tvog stvaralaštva
Ustajem i plješćem!

Ne pokoravaj se ...Sreći

Dani su bili problematični ali rješivi
Noći nesane ali podnošljive
Sreća je kucala i bježala
Život je zapetljan čuper kose
Smijući se si govorila

Ne ideš dublje nego možeš skočiti
Ne odlaziš dalje nego možeš istrčati
Ne letiš ako nije meko za sletljeti
Pravila su temeljna i zbog njih ćeš živjeti!

Zatim su te našle njegove oči
Za koje si se sa užitkom bacala u ponore
Odlazila nepovratno u pustinje
Preletavala svemire

Silna ta ljubav izdankom vašim je nikla
KAko je svijet divna prilika!
U njem je sad rastao prekrasan cvijet
A biti njegov korjen je prirodan tjek.

Sva pravila što za života mudro si skladala
Pod sjajem njegova sunca su izgorjela
Sreća je tvoja čvrsto si snila
...
Ali sudba u samotnom hodu preko livade kroči
Udiše mirise sreće i vijenac za kosu kroji
Ubire redom, bez logike bira
Bitan je samo trenutak njenog hira

Tek jedan cvijet u polju života
Tek jedna sudba što poljem šeće
I Nestao je tvoj cvijet sreće

...
O dno beskraja si udarila i u bezbroj komadića se rasula
Za sudbom si u bijesu osvete otrčala i zauvijek se izgubila
O vrh neba si se ogrebla i na trn svijeta pala

Kad si na zemlji raj odlučila stvorit
Morala si znati, raj na zemlji ne može trajati
Pola srca smiješ tek dati, a pola moraš duboko zakopati
Kada cvijet tvoj zemlji se posveti,

Zemlja da ti ima što i vratiti

KRIZA

Ukradena noć, zgužvana postelja
Proždrljive sjene i prijetvorna lica
Polja sjećanja osvaja san
Mrak, rađam se, tvoje srce doji strah!

Rastem kroz trenove, sazrijevam u čudo
Što divi se tebi dok ispireš teške kose
u mističnom jezeru potisnutih strahova.
Žudim da ujedinjeni u budućnost zaronimo

Snopovima zategnutih pramenova stežem ti vrat
Lagano se naginjem, guram te dahom
Moje biće uživa u tvojoj mašti
Poklanjam ti prigušene krikove u buketu poraza


Nepomično ležiš, zamišljaš prozor bijega
Kojeg izdajnik mjesec iscrtava po nalogu bivših
Instinkti skeniraju prostor i spremaš se za skok
Razum pokoravaš diktaturi neusmjerena bijesa

Iz usnula cvijetka, dozrijevaš u plod svojih nemira
Znojem ulaštena figura lagano probija tminu
Nabrekle žile kucavice sviraju svoju koračnicu
Govoriš "odlazi" a zamamno titraš u panici

Zaronili smo, i mjesec je zašao za krošnju
Zvjezdane vode sklapaju ti se nad glavom
I ti toneš u mrtvačkoj ukočenosti
Vodim te svojoj postelji od sluzi močvarnog dna

Lježemo nježno, uvijam ti se u krilo mazno
U strastvenom zagrljaju začinjemo spoznaju
Godi mi tvoj gorljivi duh, smiješni su njegovi protesti
Moja si i znam da uživaš u milini ove ljubavi

Neka čudna nadanja iz očiju ti sijaju
bacaju ogavno svjetlo u naš dom tame
Zašto remetiš sklad crnih slutnji
Dopusti umornim pokušajima da zaspu!

Ali duh taj tvoj
Cirkusno majmunče
Trikovima mami pljesak
U carstvu naše nezainteresiranosti

Trepćeš i budiš se.. duh prozore u susret jutru otvorio je
Besramni izdajnik naše uvijenosti
Nestati će već u susretu sljedeće noći
..Najdraža, čekam te na jezeru nemoći!

..

ZAUVIJEK RASCVJETANA

Noć pretvorno miluje ljubavnike
Skuplja poklonjena srca, baca ih zvijezdama
I izmiče kada ih uhvatiti treba
....
Ona korača brzo... nestaje
dah joj sipa latice ruže

Magla marljivo slaže njene tragove ulicom
I predaje ih neutješnoj sjeni

On pohlepno grabi ono sto je pokušao dati
Laticu po laticu prinosi licu
i pere ih suzama

Zoru je potresla prva zraka sunca
Krvavih ruku se vratila
Od sjene prestrašena

I Iako je Ona otišla
Ruža je cijela
u trulom cvatu ostala
među koricama ruskog velikana
...
On često trijezan dočekuje jutro
U kutu ulice, mjestu zadnje latice
Gdje sviću sjećanja
Sa prstima utisnutim u tisuće nesretnih stranica