
spektar plavetnila šara joj putanju... uzlijeće.. iz dubine mora doseže jutro... površina vode kida se, propušta oblik brzine...zvuk raspršeih kapi ostaje u prošlosti...oslobođena izvija se u prostranstvu...udar maestrala na mokroj koži, miris soli i toplinu sunca upija prvim dahom... spremna je! ... pleća poklanja suncu, oku sjenu... kreće....
....nadlijeće gradove i pustare...susreće oblake i ptice... bilježi lom duše djeteta koga načinje plač .... juri kroz sumrak, zaobilazi gugutljive ljubavnike, prelijeće 12960-ti dan uvaženog profesora filozofije što poriče vjeru..juri dalje.. sudara se sa strašnim silosom ushlapljelih tjelesa i guši od smrada trulih usta što skrušeno zazivaju spas svojih duša...ubrzava! ...
odmara se u jednoličnosti dana Pobjednika ... sustiže korak starice i ostavlja joj nježan poljubac... u igri grize komet za rep i pušta da je vodi... on pada zapaljen u zapaljenu zemlju...ona u nesvjestici, zasljepljena srećom, leži na boku pored njega...okreće se sanjivo i lijepi za krvave oči crnog ratnika,.tisuće tinjajućih kometa palo je tog dana na njegovu zemlju i mnogi kao on padali su pod njima.... sa grčom na licu odlebdjela je nezainteresirano u ugao zemlje... ledeno carstvo podarilo joj je ljepotu tišine...nađena je u ledu, smrznutih sjećanja...
.........zapis istraživača: neobična ledena pukotina jeke nalik grohotnom smijehu!
petak, kolovoza 21, 2009
Izlet u život!
Objavio/la
entropija
u
2:45 PM
Oznake: fotografija, fotografija hrvatska, pjesme
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar