BIJES

propast sasvim mala
neznan kaos u sitnome životu
velike greške vječnosti...
....

mučan uzdah na smrtnoj postelji
izljeva život legende
u rijeku kojoj mora teku

i potopile su kiše nebo
a rosa legla uz plamen
pogledaj iz drugog kuta!

sviće na zapadu
suze teku iznutra
budiš se u snu

ne pokušavaj shvatit
sasvim mali kaos svoga života
u vellikoj grešci vječnosti

i veći bez razloga prolaze
stani u red , čekaj svoj smisao
(ti si )u repu odmah iza beskraja…

PROCES

s neba obara se kiša
kiša misli

iz zemlje pupaju cvjetovi
cvjetovi nade

ja ležim na cvijeću
pod kišnim nebom
i čekam zimu
da zavlada srcem mojim

JURIŠI U MJESTU

Opet me pucaju ljubavne….
Tisuću zametaka snova vrti se na mjestu
Sitne želje grle se I skupljaju u gomilu
Lake misli, pupave, ružičastim ispunjene, vrludaju poljima oblaka
Zavodljive zrake skrivenog sunca milo kroz tjesnace plove
Jurim mekim nebom nošena dahom sreće
…kroz ljepote se preljevam…. I ne marim što sve na san liči
Umor me svladao i znam, probudit se skoro neću!

LIJEVO OD STVARNOSTI

...i često zastajem..pozorno osluškujem
Znam nikoga nema?…to samo strahujem
........
Sunce na izlazu putje zalazu
Pratiš mi korak sa njim u prolazu

Žuti plodovi gole voćke cvrkuću
Napuštene Misli, zamnom, u galopu topoću

Sjene dvije, svih izbguljenih stanica
Smješe se ko apsurdi nasih noćnih stranica

Daljine što u dalje pod pogledom bježe
Kraće su od tajne niti što čvrsto nas veže

Bljeskovi sto sljepima mnoge ostavljau
Sljepcu da vidi javljaju!

Sunce na zalazu ipak prestaje
Pod mjesecom tvoj korak ostaje

Kad u samoći prostranoj kroz tamu tjelo se prevrće
Sanjam da čvrstom zagrljaju ono se okrece.

Godišnja Doba

platinasti disk kipi u svom luku
zagorjeli oblaci mrče nebo
uzavrela voda miriše po kuhanom mesu
..kažu da je lijepo ljeti na plaži

smrznuti zrak gnječi mi čelo
topla para prijatelja siluje moje nosnice
noge mi plešu u ljigavoj kaljuži lisnatih trupala
....romantična je ova jesen

blicevi sniježnih ravnica sjaje
u mojim upropaštenim zjenicama
klada i ja ja i klada sad smo sestre
....u toplom domu gospođe zime

hrpice odbačenih zimskih koža
mnogo pupčanih vrpca i posteljica
zrak zagušem spermom cvjetova
.....to s proljećem život treperi

SVOME DIKTATORU

Poželim nekada stupati u četi
(sijati strah koji grmi i vraća se kao jeka
dok prolazim kroz mnoštvo što klanja se tišinom)
- biti Nezaustavljiv stroj, snažan kao ženska urota

Poželim nekad da u pravom hodu
Neglo skrenem pogled u desno
I pozdravim velikog vođu,
-Nedodirljivu u svojoj bezdušnosti

I želim da zemlja se trese
I da zrakom lete nemoćni krikovi
I da miriše po očaju
Dok mirno šetam Njihovim stazama

Čutim u sebi hladnu ubojicu
Često ju sanjam kako me progoni
I kada se probudim nepomično ležim
Žmirim I ne dišem, osluškujući je li još tu

U vrtlogu šarenila

Zeleni se polje u mekom drhtaju
Modri se rijeka u dubokom mlazu
Svijetli se nebo u tajanstvenoj maglici
Žuti se sunce u svome luku

Prozire se vjetar u laganom plesu
Šareni se kosa u skladnom talasu
Rumene se obrazi u kapljama znoja
Crne se oči tvoje u pogledu mome

Plavi se san u noći kojoj sanjam dan