KRIZA

Ukradena noć, zgužvana postelja
Proždrljive sjene i prijetvorna lica
Polja sjećanja osvaja san
Mrak, rađam se, tvoje srce doji strah!

Rastem kroz trenove, sazrijevam u čudo
Što divi se tebi dok ispireš teške kose
u mističnom jezeru potisnutih strahova.
Žudim da ujedinjeni u budućnost zaronimo

Snopovima zategnutih pramenova stežem ti vrat
Lagano se naginjem, guram te dahom
Moje biće uživa u tvojoj mašti
Poklanjam ti prigušene krikove u buketu poraza


Nepomično ležiš, zamišljaš prozor bijega
Kojeg izdajnik mjesec iscrtava po nalogu bivših
Instinkti skeniraju prostor i spremaš se za skok
Razum pokoravaš diktaturi neusmjerena bijesa

Iz usnula cvijetka, dozrijevaš u plod svojih nemira
Znojem ulaštena figura lagano probija tminu
Nabrekle žile kucavice sviraju svoju koračnicu
Govoriš "odlazi" a zamamno titraš u panici

Zaronili smo, i mjesec je zašao za krošnju
Zvjezdane vode sklapaju ti se nad glavom
I ti toneš u mrtvačkoj ukočenosti
Vodim te svojoj postelji od sluzi močvarnog dna

Lježemo nježno, uvijam ti se u krilo mazno
U strastvenom zagrljaju začinjemo spoznaju
Godi mi tvoj gorljivi duh, smiješni su njegovi protesti
Moja si i znam da uživaš u milini ove ljubavi

Neka čudna nadanja iz očiju ti sijaju
bacaju ogavno svjetlo u naš dom tame
Zašto remetiš sklad crnih slutnji
Dopusti umornim pokušajima da zaspu!

Ali duh taj tvoj
Cirkusno majmunče
Trikovima mami pljesak
U carstvu naše nezainteresiranosti

Trepćeš i budiš se.. duh prozore u susret jutru otvorio je
Besramni izdajnik naše uvijenosti
Nestati će već u susretu sljedeće noći
..Najdraža, čekam te na jezeru nemoći!

..