Dani su bili problematični ali rješivi
Noći nesane ali podnošljive
Sreća je kucala i bježala
Život je zapetljan čuper kose
Smijući se si govorila
Ne ideš dublje nego možeš skočiti
Ne odlaziš dalje nego možeš istrčati
Ne letiš ako nije meko za sletljeti
Pravila su temeljna i zbog njih ćeš živjeti!
Zatim su te našle njegove oči
Za koje si se sa užitkom bacala u ponore
Odlazila nepovratno u pustinje
Preletavala svemire
Silna ta ljubav izdankom vašim je nikla
KAko je svijet divna prilika!
U njem je sad rastao prekrasan cvijet
A biti njegov korjen je prirodan tjek.
Sva pravila što za života mudro si skladala
Pod sjajem njegova sunca su izgorjela
Sreća je tvoja čvrsto si snila
...
Ali sudba u samotnom hodu preko livade kroči
Udiše mirise sreće i vijenac za kosu kroji
Ubire redom, bez logike bira
Bitan je samo trenutak njenog hira
Tek jedan cvijet u polju života
Tek jedna sudba što poljem šeće
I Nestao je tvoj cvijet sreće
...
O dno beskraja si udarila i u bezbroj komadića se rasula
Za sudbom si u bijesu osvete otrčala i zauvijek se izgubila
O vrh neba si se ogrebla i na trn svijeta pala
Kad si na zemlji raj odlučila stvorit
Morala si znati, raj na zemlji ne može trajati
Pola srca smiješ tek dati, a pola moraš duboko zakopati
Kada cvijet tvoj zemlji se posveti,
Noći nesane ali podnošljive
Sreća je kucala i bježala
Život je zapetljan čuper kose
Smijući se si govorila
Ne ideš dublje nego možeš skočiti
Ne odlaziš dalje nego možeš istrčati
Ne letiš ako nije meko za sletljeti
Pravila su temeljna i zbog njih ćeš živjeti!
Zatim su te našle njegove oči
Za koje si se sa užitkom bacala u ponore
Odlazila nepovratno u pustinje
Preletavala svemire
Silna ta ljubav izdankom vašim je nikla
KAko je svijet divna prilika!
U njem je sad rastao prekrasan cvijet
A biti njegov korjen je prirodan tjek.
Sva pravila što za života mudro si skladala
Pod sjajem njegova sunca su izgorjela
Sreća je tvoja čvrsto si snila
...
Ali sudba u samotnom hodu preko livade kroči
Udiše mirise sreće i vijenac za kosu kroji
Ubire redom, bez logike bira
Bitan je samo trenutak njenog hira
Tek jedan cvijet u polju života
Tek jedna sudba što poljem šeće
I Nestao je tvoj cvijet sreće
...
O dno beskraja si udarila i u bezbroj komadića se rasula
Za sudbom si u bijesu osvete otrčala i zauvijek se izgubila
O vrh neba si se ogrebla i na trn svijeta pala
Kad si na zemlji raj odlučila stvorit
Morala si znati, raj na zemlji ne može trajati
Pola srca smiješ tek dati, a pola moraš duboko zakopati
Kada cvijet tvoj zemlji se posveti,
Zemlja da ti ima što i vratiti
Nema komentara:
Objavi komentar