POKLON DJEDA-UMA 25.11.08

Jednom ga natjerah da me napusti
Dugo je grizao a na kraju popustio
Bez pozdrava otišao, želji se poklonio
Razum je od ljubavi protjeran bio!

U dugim noćima, bez razuma
usamljena, očiju kao sova
Srca vrelog u ledu grijanog
Djedu mrazu pismo sam slagala
Da sam dovoljno dobra se nadala

Za Božić dobih novi početak
Dobih šareni paket sa porukom "kraj"
Potpis "tvoj um,
i sve naj!"

LICIMJERJE ISKRENIH

dok se svijet okreće
u ritmu reflektora pozornice
na podiju plitkih duša
šepiri se njena ravnina

strasti bahate iz publike
zvižde prodorno puni kritike
mrze nju što po pravilu igra
,licemjerna strana tužnog lika

noćni frik ulice
u zabiti te kavanice
hladno pilji uzdasima u lice
sa užitkom prima udarce

dok svijet se okreće
u ritmu drevne sreće
na ravninu se hvataju kapi
što isplakalo je to veče

samo za publiku ispred pozornice

kapi kaniti nikada neće!