ZAUVIJEK RASCVJETANA

Noć pretvorno miluje ljubavnike
Skuplja poklonjena srca, baca ih zvijezdama
I izmiče kada ih uhvatiti treba
....
Ona korača brzo... nestaje
dah joj sipa latice ruže

Magla marljivo slaže njene tragove ulicom
I predaje ih neutješnoj sjeni

On pohlepno grabi ono sto je pokušao dati
Laticu po laticu prinosi licu
i pere ih suzama

Zoru je potresla prva zraka sunca
Krvavih ruku se vratila
Od sjene prestrašena

I Iako je Ona otišla
Ruža je cijela
u trulom cvatu ostala
među koricama ruskog velikana
...
On često trijezan dočekuje jutro
U kutu ulice, mjestu zadnje latice
Gdje sviću sjećanja
Sa prstima utisnutim u tisuće nesretnih stranica