Druga strana anđela

Prijatelju moj tako si čist
U tvome oku sve je samo sunce
Oblaci nikada nisu prešli tvojim licem
Gledaš me nevino, očima velikim kao nebo.
Zatreperiš kao svijeća u ledenom polju
svaki put kad tvoje blaženstvo odbijem prezirnim pogledom

Ah, to Tvoje bezobrazno neznanje
O vlastitoj okrutnosti...
Ne, nitko još ne zna kako zao možeš biti
Ni ti, ni bog, ni ja...
Ali Pričekaj, prijatelju, prvu priliku

Pričekaj da ti netko prilijepi izdaju o oba obraza
Pričekaj da stupovi sreće istrunu u ognjenom svijetu
Samo se strpi veliki kralju u odajama od snova
da te kao divljaka protjeraju u ponor života

Kada pogled tvoj bude pun ožiljaka mržnje
Kada licem tvojim budu prolazili titraji gađenja
Kada šaka tvoja bude nervozno plesala u bijesu
Kada riječi izgube sluh u ludim krikovima
I kada ubiješ sve bogove svoje

Potraži me tada! (u sjećanju davnom)
I Sjeti se lica koje premlado ostarilo je
i šake polomljene i riječi koje ne znaju što govore
i odvratnog beznađa zatočenog u spoznaji

Ako ne budeš slijep od mržnje
I mrtav od razočaranja
Postati ćeš dovoljno bezazlen
Da u mome pogledu pronađeš
Ono što ti je oduvijek nedostajalo

Shvati, da tražim
Nekoga sitog grijeha
Jer pakao koji gori u meni
Zapaliti neće jedino kamen

Obala Stranca (razgovor)

svaki dan barem na pet minuta šetam njome ..("a ona njime...")... moram dotaknuti veliku prepreku što me razdvaja od povratka.... tu masu vode hladne i divlje, nepregledne i isprazne..more..
tako ga zovu i ovdje..iako ni po čem ne liči na ono koje znam ...
približavam se domu najviše što mogu...do prvog opravdanja....

ne, plaža i nije blizu mome radom mjestu...a još je dalje od mjesta mog prebivanja....i iako često duže prema njoj vozim nego što na njoj jesam, uvijek je tih pet minuta daleko ispunjenije od ostatka dana...

velik je ovaj grad... istina, i nakon što već godinama izlizujem njegove kolnike svojim koracima, nakon što je moj znoj sudjelovao u tiusuću njegovih kiša, nakon što me za njega vežu i mačak i susjed...još uvijek se osjećam ničijim....čak ni tama u ovoj sobi ne pripada meni, već loše bojanom zidu....

ima jedna stvar koja je ipak moja...ali nisam je ovdje stekao..ne, to pravo na nju odavno sam dobio....osama...osama je moja u potpunosti ..nepatvorena, izvorna...prenošena generacijama... s koljena na koljeno...sa osamljenog oca u inozemstvu, na majku...sa osamljene majke na sina ....sa osamljenog sina u inozemstvu, na ostavljenu ljubavnicu...

zanimljivo...i ona je znala šetati samnom ...ali uglavnom nedjeljom..kad je grad tiši pa se smjeh dalje čuje..kada dućani ne rade pa su šareni izlozi bez boje...kada ljudi odmaraju pa se umor osjeti...ukratko, kad ju osama pritisne......jednom je odlučila prošetati bez mene....i odšetala tamo gdje zajedno nikada nismo bili....
.ne znam dali mi nedostaje ona ili njezina osama...a možda govorim o istome.... nebitno..na kraju ni ona ne pripada meni više od pet minuta dnevno...inače je njegova ( i pokazuje rukom na pučinu)

Ne more me uspomene dana provedenih ovdje...nemam uspomena ovdje...ta ništa i nisam doživio ja....doživio je možda neki izgubljeni useljenik...ja sam ostao na vratima doma sa kojih sam pošao... ....i još tamo stojim , nećkam se dali krenuti ili ne....dali pobjeći od osame ili joj se pokorit...to je uspomena koja me mori svakim korakom...(tako se bojim krivog..).

ma koliko puta prošetao plažom ,sam ili sa ljubavnicom,nikada nisam vidio ni plažu ni ljubavnicu...uvijek samo ravnu crtu u daljini...točku na kojoj se spaja kraj zemaljskog i nebeskog...mjesto na kom se nema što vidjeti ali mjesto sa kojeg sve stiže;i prozračno nebo i vedri oblaci i plitke dubine i veselje u kosi .... mjesto gdje dani traju kao dan i gdje noć padne i nestane prije buđenja.... mjesto gdje pogled nikada nije dug...mjesto sa kojeg dolaze uspomene na mene

često poželim vratit se ..iako nemam čemu jer odavno sam se svega odrekao u ime slobode... ipak, Želja ne pripada meni...ja pripadam Njoj ...a ona želi,ona zapovijeda!...i ja tražim u sjećanju....tražim nešto što nisam dao...bilo što, što bi mogao zamijenit za povratnu kartu....
zatim gledam to more kako bijesno nasrće na obalu... izbacuje u gomilu mrtve trave, stare mreže, dijelove kakvih barki, polomljene krikove starog galeba i mnogo suza...ne znam čije su suze.. znam, moje nisu....znam jer mojih je mnogo više... ili da kažem - njegovih...dječjih

dio mene sasvim jasno shvaća....more ne nasrće...i more ne izbacuje... more samo bježi od druge obale a sa sobom nosi hrabre što tamo stradali su.... svi ti heroji crni od mahovine...izjedeni od soli...vezani smrću .... sada pripadaju ovoj obali ....
...ta znam;jednom je more izbacilo i mene....točno među njih...
Ali kao što se more onome kopnu vraća u odrazima i protiv svoje volje...tako mu se i ja vraćam u dugim pogledima i protiv svoga života....koji me čeka ...tamo.

Scooter 15

Jedna nota plovi
Vremenom gluhim i mračnim
Lomi se o vrhove tame
I pada u dubine tišine

Ljudska misao prati je
Dokle sjećanje seže
A zatim umire u početku
Šaljući notu dalje

Jedna usamljena zvijezda
Što napuštenim krugom se vrti
Zazviždat će za notom notu

.....

Dvije note plove
Vremenom tihim i crnim
Lome se o vrhove tame
I Padaju dubine tišine
….

jedna simfonija plovi
zaboravom

Preobražaj

U svijetloj crnini

vječnog trenutka
prozirnom sjenom
zaklanjaš moju nevidljivost

Mučnom svježinom
nijemo svitanje
dreči u mojim ušima

Daleko sunce
rađa se na tvome tijelu
i prisnog mi stranca
sada čini nepoznatim

KAD TE PITAM KAKO SI

Nov dan spaja nebo I zemlju
Al nikada isto
I uvjek je nebo tocno tu a zemlja tocno ispod
Jucer toplo je bilo
Danas tek hladno kao nikad ( prije).

PRLJAVE TAJNE MALOG PUŽONJE

Ja sam maliiii pužo puzić.. imam roge..nemam nogee
Plazim po cijele daneeee
zbog nedostatka hraneeee
Bakice mudre
pesticide mi nudeeeee
A ja si neću
taku srećuuu
Radije otužno gmaziiim
i što jedem paziiim

Gnjec, gnjec...
kiša me mami....a u salatovom lišću...svršavam u tamiii

POTENCIJALNI KOMENTARI SU ZAISTA SUVIŠNI:)

Poželio sam odlučiti

Nisam zaboravio malen stan
Uz zvuke prolaznika
Gdje sam po prvi put ostao sam

Nisam zaboravio dalek put
Kad sam poželio očaran
Naći pseto kom ću biti drug

Nisam zaboravio kišan dan
Nad grobom mačka
Imao sam suncobran

Kada bi barem trava disala mojim plućima

kada ode i sjena
u sjećanju sjaje njeni osmijesi

Štitovi Što Napadaju

......da jutro dođe do riječi
ogledalo bi se zaplelo u priču...

Peckanje u Očima

...da kiša lebdi
biseri bi bili topli na dodir...