Brončana zora po ramenima mi slini
Šepuri se ognjena u soku jutarnje rose
Prolazim nijemo njenom sjenom
Okićena novom kolekcijom misli
Sakupljenom brižno iz luči zvjezdanih noći
Zlatno podne na tronu dana
Nesnosnim egom proučava strpljivost
I neobzirno ispija moj znoj u svoje ime
Ne sluti, da prava esencija napaja jedino sjećanja
Srebrni sumrak profinjeno skuplja svoje počasti
Pognut ću glavu pred magnetičnim sjajem zvijezda
Pustiti da se tihi noćni šumovi poslože ko biseri skupe ogrlice
I sa pravom medaljom noći, odšetati u susret jeci
Nema komentara:
Objavi komentar