U PROLAZU

Noćna pustoš, miris mokrih cvjetova
Njemi metež dalekih iskrica,
ustreptalih zbog nedostižnog dna i
Mjesec kao glupi brat,
strogo ustrojenog patrijarhata
Šuti, sjaji se bez preispitivanja

Jutro je daleko, rosa marljiva
Debeo list hladi se u tisuću zagrljaja
Ona mirna, u sjeni vreba
svjesna da ne zna, što uhvatiti treba

Hladni su zidovi, izgubljeni koraci
U jeci vraćeni kao udarci
Sjaje se svjetla noćnog beskraja
Na ljigavim ulicama tupo usnulog grada

Hrid polako u morskoj dubini se topi
Vjetar kao oštra bol oko figure vijori
U krilu pernata pahuljica mudro žmirka
Polomljena noć, u tisuću slika...
na bijelom platnu veliko sunce zamišlja
kako izgleda njihova prilika