petak, veljače 15, 2008

OD GLAVE DO PETE U KORAK S VRMENOM



gdje talasaju se polja maslačka
gdje šumorila je zlatna šuma
gdje je sad gospodar moga druma

gdje nestali su divlji instinkti
što nose zadnju riječ
gdje zaboravih na neznanje
što sreći daje osmjeh

gdje su sada stada
što pasu kroz podne
a gdje moćna tišina
krije bjesne mačke

gdje je nebo mirno
i gdje more bistro
gdje je sol u kosi
i gdje srce čisto

tko pozdravlja zore
tko ispraća dan
tko divi se noći
i tko osluškuje san

na čijem pogledu počivaju oblaci
nad čijom glavom se svijaju čempresi
tko klanja se žarkoj kugli
tko mjesecu nevino žudi

tko miješa suze i kišu
u sretnom zagrljaju sa olujom
tko ljubi hladnoću
mada zima ima trnje

gdje oštre kandže režu zablude
gdje se dubok pogled topi u vodi
gdje su šiljasti očnjaci što plaše pse
a gdje mio osmjeh za cvijet što osvaja svijet

i kad vidim što sve nestalo je
a bila sam jednom
što da kažem tko sam sada
tupa klada il posljednja nada

Nema komentara: