Druga strana anđela

Prijatelju moj tako si čist
U tvome oku sve je samo sunce
Oblaci nikada nisu prešli tvojim licem
Gledaš me nevino, očima velikim kao nebo.
Zatreperiš kao svijeća u ledenom polju
svaki put kad tvoje blaženstvo odbijem prezirnim pogledom

Ah, to Tvoje bezobrazno neznanje
O vlastitoj okrutnosti...
Ne, nitko još ne zna kako zao možeš biti
Ni ti, ni bog, ni ja...
Ali Pričekaj, prijatelju, prvu priliku

Pričekaj da ti netko prilijepi izdaju o oba obraza
Pričekaj da stupovi sreće istrunu u ognjenom svijetu
Samo se strpi veliki kralju u odajama od snova
da te kao divljaka protjeraju u ponor života

Kada pogled tvoj bude pun ožiljaka mržnje
Kada licem tvojim budu prolazili titraji gađenja
Kada šaka tvoja bude nervozno plesala u bijesu
Kada riječi izgube sluh u ludim krikovima
I kada ubiješ sve bogove svoje

Potraži me tada! (u sjećanju davnom)
I Sjeti se lica koje premlado ostarilo je
i šake polomljene i riječi koje ne znaju što govore
i odvratnog beznađa zatočenog u spoznaji

Ako ne budeš slijep od mržnje
I mrtav od razočaranja
Postati ćeš dovoljno bezazlen
Da u mome pogledu pronađeš
Ono što ti je oduvijek nedostajalo

Shvati, da tražim
Nekoga sitog grijeha
Jer pakao koji gori u meni
Zapaliti neće jedino kamen