petak, siječnja 18, 2008

LIJEVO OD STVARNOSTI



...i često zastajem..pozorno osluškujem
Znam nikoga nema?…to samo strahujem
........
Sunce na izlazu putje zalazu
Pratiš mi korak sa njim u prolazu

Žuti plodovi gole voćke cvrkuću
Napuštene Misli, zamnom, u galopu topoću

Sjene dvije, svih izbguljenih stanica
Smješe se ko apsurdi nasih noćnih stranica

Daljine što u dalje pod pogledom bježe
Kraće su od tajne niti što čvrsto nas veže

Bljeskovi sto sljepima mnoge ostavljau
Sljepcu da vidi javljaju!

Sunce na zalazu ipak prestaje
Pod mjesecom tvoj korak ostaje

Kad u samoći prostranoj kroz tamu tjelo se prevrće
Sanjam da čvrstom zagrljaju ono se okrece.

Nema komentara: